Kako deca mogu uticati na stabilan odnos partnera?

Povezane objave

• Kako se izboriti sa “osetljivim” nosom u trudnoći? 26/11
• Folna kiselina i trudnoća: Zašto je ona važna? 09/09
• Kako pomoći bebi da progovori? 14/01

Dolazak bebe, pretvara muža i ženu u tatu i mamu. Ali, nije stvar u promeni titule ili uloge, nego u njenom širenju. Naime, mama i tata su i dalje žena i muž.

Često se dešava da partneri u braku, ovakvu promenu, kao što je dolazak prinove, doživljavaju po sistemu dvojnih uloga. Pa, tako dolazi do trenutaka, kada su tate u jedom momentu samo tate, a u narednom momentu muževi. Isto važi i za mame.

Dešava se da mladi roditelji ne znaju kako da uđu u ulogu roditelja, ni kako da se nose sa tim. Naime, vrlo je moguće da su uplašeni, jer ne znaju kako će se snaći u ulozi roditelja, pa se u potpunosti posvećuj toj ulozi, dok uloga bračnog partnera trpi. Stručnjaci ovakvu pojavu nazivaju “roditeljski brak”.

Beg iz jedne uloge u drugu

Stručnjaci napominju da su česti slučajevi, kada između partnera dođe do sukoba, pa pribegavaju isključivo ulozi roditelja, kako bi se izbegla dalja rasprava i kako bi se pobeglo od problema. Jedan od razloga može biti i prestanak zaljubljenosti, kao i razočaranje u pratnera ili sam brak. Ukoliko ne dođe do rešenja, a ni do razvoda, pravi se takozvani prećutni ugovor, “zajedno dok deca ne odrastu”.

Ovakav “prećutni ugovor”, traje do adolescencije, perioda kada se tinejdžeri pripremaju za samostalnost. U tom periodu teško je biti roditelj, jer mlada osoba želi slobodu i nezavisnost. Kod ovakvih slučajeva, partneri bi morali ponovo da se suoče sa svojim odnosom, što može vrlo lako prouzrokovati da jedan od roditelja ostane sam i napušten.

Roditelji, kako bi sprečili ovakav razvoj situacije, a koji predstavlja pretnju porodičnom sistemu, često psihološki i suptilno zabranjuju deci da odrastu i da se odvoje od njih.

Sve ovo može dovesti i do većih posledica, kao što je borba deteta da se otrgne od roditeljske kontrole, ali i potrebe da se roditelji pomire, pa tako počinje se problematičnim ponašanjem, jer ono omogućava da roditelji deluju kao tim, zajedno. Stručnjaci ovakvo ponašanje deteta – ulogom samožrtvovanja do stabilizacije porodičnog sistema – nazivaju triangulacija.

Psiholozi konstatuju, da se na porodičnim terapijama, uglavnom tinejdžerski problemi ispostave kao motiv, odnosno način da se spasi neko od roditelja. Kako ne bi doveli dete u ovakvu situaciju, roditelji moraju prihvatiti odgovornost za svoje odnose, koje moraju jasno definisati.

Psiholozi napominju da porodični sistem mora gajiti ispravne vrednosti i da, iako je ljubav bitna, ljubav prema detetu ne može biti zamena za partnersku ljubav.